‘Ima tko hoće’ je prošlo svršeno vrijeme jer građevinski sektor vapi za domaćom radnom snagom. Korijeni nedostatka radnika sežu od 2009. do 2015., kada je građevina bila ‘tržište poslodavaca’. Tada je velik broj firmi propao, projekti su stali, a kvalitetni radnici ostali su bez posla i bili prisiljeni otići u inozemstvo. U tom razdoblju prevladavala je ona ‘ako nećeš ti, ima tko hoće’ jer je ponuda radne snage bila veća od potražnje. Kada su se nakon ulaska u EU otvorila zapadna tržišta, razlika u plaćama i uvjetima postala je očitija, veliki dio njih otišao je trajno, a domaće tržište nije proizvelo nove kadrove.
NIJE NI NJEMAČKA ŠTO JE NEKADA BILA
Mogu li se domaći radnici vratiti i kako? Odgovore ima Saša Perko, magistar inženjer građevinarstva, koji se godinama uspješno bori da zadrži radnike u Hrvatskoj.
– Ako uzmemo radnika tesara u Njemačkoj, ondje se bruto satnice kreće oko 22 do 25 eura po satu, u Austriji je do 22 eura, a u Hrvatskoj od 12 do 15 eura ovisno o firmi, iskustvu i znanju radnika. To znači da je matematika na strani Njemačke i Austrije. No ta razlika je manja nego prije desetak godina. Kada u inozemstvu platite troškove života, financijska prednost više nije toliko velika. Zato češće vidimo radnike koji se vraćaju jer uz veće plaće u Hrvatskoj i niže troškove, kvaliteta života je neusporediva – govori Perko.
KOD NAS SE RADI I ‘SVETKOM I PETKOM’
Razlika je što se na zapadu, za razliku od prakse u Hrvatskoj, više poštuje radno vrijeme.
– Na zapadu se poštuje 40-satni radni tjedan, no bojim se da je to kod nas teško ostvarivo. Naš sektor je manje efikasan pa se zbog rokova projekti oslanjaju na prekovremeni rad i radne subote. Kada bi građevinska poduzeća bila bolje organizirana, tehnološki bolje opremljena, projektna dokumentacija kvalitetnija, vjerujem da možemo odraditi istu količinu posla u 40 sati. Procjenjujem da bi nam za isti obujam radova uz poštivanje 40-satnog tjedna trebalo do 20% više radnika, a sektor je već sada pod pritiskom zbog njihova manjka – ističe Perko.
JEDNOKRATNE NOVČANE MJERE OD DRŽAVE NISU RJEŠENJE
Ali to nije jedino što je važno. Modernizacija opreme može smanjiti fizičko opterećenje radnika što je značajno nekome tko je dugo u građevini. Primjer je plastična oplata (šalung), koju može premještati jedan radnik. Starije čelične oplate iste veličine mogu težiti više od 100 kilograma i za premještanje treba kran. Takve tehnološke promjene smanjuju fizičko opterećenje, povećavaju produktivnost i omogućuju radnicima dulji ostanak u sektoru. Ipak, da bi se vratili, ključna je država, koja bi trebala biti motivator.
– Mjere su poticaji i olakšice, ali to nije rješenje. Vjerujem u strateški pristup i rješavanje uzroka problema. Ljudi nisu otišli samo zbog plaće, nego nesigurnosti. Ključno je osigurati sigurno zaposlenje i organizirati gradilišta gdje se ne radi improvizirano. Važno je da oni iskusniji mogu postati samostalni majstori s većom plaćom i manjim fizičkim radom. Država je poduzela određene korake, ali jednokratna pomoć ne može riješiti problem. Ljudi su u inozemstvu navikli na sustav u kojem znaju što ih čeka sutra i tu sigurnost moramo imati ovdje – smatra Saša.
RADNICI ŽELE DA SE NJIHOV RAD CIJENI
Kao prvo, ključna je stabilnost i kontinuitet posla te organizacija gradilišta. Odnosi se na to da su projekti pripremljeni, radnici znaju što rade i nema stalne improvizacije. Treće, važno je poštovanje i osjećaj da poslodavac cijeni njihov rad. Radnici žele biti tretirani kao kvalificirani majstori, a ne kao lako zamjenjiva radna snaga. S godinama bi trebali raditi manje fizički zahtjevne poslove uz veća primanja. Iskusniji bi morali imati odgovorniju ulogu i da se cijeni njihovo znanje i iskustvo, a manje fizički rad. Kada radnik ima dobru plaću, uvjete i osjeća da je cijenjen, tada je povratak logična odluka.
KLJUČNA JE MOTIVACIJA UČENIKA
Bitno je i motivirati učenike da upisuju zanimanja zidara, vodoinstalatera, električara…
– Stipendije su važne jer tako pokazujemo da kao društvo cijenimo ta zanimanja. Time šaljemo poruku da su ona tražena i perspektivna, a ne ‘zadnja opcija’. Danas se u tom poslu može odlično zaraditi. U budućnosti će roboti preuzimati fizički najteže zadatke dok će građevinari raditi one finije gdje je bitno iskustvo i znanje. Uz stipendije, ključna je i praksa na gradilištu uz iskusne majstore. Kada spojimo dobre financije, perspektivu i modernizaciju sektora, građevinska zanimanja postaju atraktivan izbor za mlade – govori Perko. Njegovu tvrtku DOM invest do sada su napustila samo dva radnika zbog odlaska u inozemstvo. No jedan bi se mogao vratiti. To pokazuje da kvalitetan odnos poslodavca i radnika ima vrijednost, a kada je suradnja korektna, vrata uvijek ostaju otvorena.
