Upis u srednju školu stres je i za učenike i roditelje. Iako podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da oko 70% učenika upisuje strukovne škole dok ih tek oko četvrtine završava u gimnazijama, podaci Ministarstva znanosti i obrazovanja i sustava e-Upisi otkrivaju drugačiju sliku. Više od polovice učenika kao prvi izbor navodi upravo gimnaziju. Opće gimnazije su najpoželjnije, a strukovni programi i STEM zanimanja često su rezervna opcija. No odražava li takav izbor stvarne potrebe tržišta? Odgovore ima Lovro Rogulj, glavni strateg u obrtu za poduke OWL, kroz čije je individualne i grupne programe prošlo više od 800 učenika i studenata.
FORSIRA SE TEORIJA BEZ IKAKVIH VJEŠTINA
– Obrazovni sustav proizvodi generacije s jakim teorijskim znanjem, ali bez primjenjivih vještina. Upis u gimnaziju često se koristi kao ‘kupnja vremena’ za odluku o budućoj karijeri. No takva strategija može biti rizična, osobito ako dijete nema razvijene radne navike i jasno usmjerenje. Rezultat je završetak školovanja bez kompetencija što dovodi do frustracija, nesigurnosti i otežanog ulaska na tržište rada. Posljedice ne snosi pojedinac, već obitelj te društvo u cjelini – kaže Rogulj. Drugi su problem odlikaši. Više od polovice učenika osnovnih škola ima odličan uspjeh što izgleda kao pozitivan trend. Ipak, takva statistika otvara pitanja o sustavu ocjenjivanja. Kada svi imaju izvrsne ocjene, razlike u znanju i sposobnostima postaju zamagljene. To dovodi do nerealnih očekivanja roditelja i učenika. Prvi susret s objektivnijim kriterijima u srednjoj školi ili na fakultetu mnoge šokira jer prvi put doživljavaju neuspjeh.
NOVAC JE U STRUKOVNIM ZANIMANJIMA
– Treći i možda najpodcjenjeniji aspekt odnosi se na percepciju strukovnih zanimanja. U društvu i dalje prevladava uvjerenje da je akademski put jedini put prema uspjehu. No tržište rada pokazuje suprotno. Kvalitetni majstori i stručnjaci u tehničkim zanimanjima često ostvaruju iznadprosječne prihode i imaju stabilnu potražnju za uslugama – kaže Rogulj. Unatoč tome roditelji i dalje usmjeravaju djecu prema uredskim zanimanjima, često zanemarujući njihove stvarne interese i potencijale. Takav raskorak između percepcije i realnosti može odvesti mlade ljude na put koji im dugoročno ne odgovara. Statistike zapravo govore kako postoji nesklad između obrazovnog sustava, očekivanja roditelja i potreba tržišta rada.
DIJETE IMA PRAVO RAZVITI VLASTITI PUT
– Sustav se neće promijeniti preko noći, ali pristup odgoju i donošenju odluka, može. Dijete ima pravo razviti vlastiti put u skladu s interesima, sposobnostima i vrijednostima. Roditelji trebaju preispitati svoja uvjerenja i prilagoditi način na koji podržavaju djecu jer uspjeh ne proizlazi iz praćenja društvenih normi, već usklađenosti između potencijala i odabranog životnog puta – ističe Rogulj. Godinama radi s djecom i studentima, a njegov pristup temelji se na kombinaciji strukturiranog učenja, strategije i individualnog pristupa. Umjesto učenja napamet, naglasak stavlja na razumijevanje gradiva, razvoj logičkog razmišljanja i izgradnju samopouzdanja. Upravo takvim promišljenim radom, Lovro Rogulj pomaže učenicima da ostvare bolje rezultate na ispitima i da razviju dugoročne navike učenja, koje ostaju i nakon završetka školovanja.
