Meri Goldašić, Tik Tokerica te bivša kandidatkinja Masterchefa nije imala djetinjstvo iz snova. Razvod roditelja, preseljenja, trudnoća na fakultetu, rastava od prvog supruga, odlazak u Dansku – samo je dio njezina životnog puta. Unatoč poteškoćama, uspjela je! Iako mnogi imaju ‘epileptični napad’ na spomen influencera, Meri iskače iz te šume ‘utjecajnica’. Tako je ove godine osvojila i nagradu za influencericu godine.
S BEBOM U NARUČJU JE ‘BRANILA’ DIPLOMSKI RAD
Meri je odrastala u Šibeniku i djetinjstvo ne pamti po dobrim stvarima.
– Ne patim zbog toga jer radim na sebi. Idem na psihoterapiju. Od malena sam gledala što kao majka neću raditi. Uvijek sam htjela odrasti i odseliti se – rekla je Meri u podcastu ‘Mame kod Lane’. Roditelji su joj se rastali kada je imala dvije godine, a nedavno je doznala tek dio istine, no o detaljima nije govorila.
– Bilo je svega u pubertetu. U nekom periodu bila sam katastrofa u školi. Samo sam htjela biti s društvom jer mi je to donosilo mir. Sad su moj mir djeca i muž – iskrena je influencerica. Prvog sina Aleksandra rodila je s 22 godine, na drugoj godini studija. U startu je ostala sama s bebom jer je tadašnji suprug radio u inozemstvu, a ona je išla na fakultet jer nije željela pauzirati.
– Kada sam išla ‘braniti’ diplomski rad, sin je išao sa mnom pa sam u šali govorila kako je Aki s mamom već završio i fakultet – prisjeća se Meri. Podršku od obitelji nije imala, a odnos s mužem, već je bio nikakav.
U ŠVEDSKOJ NAKON PORODA DOBIJEŠ ŠAMPANJAC
– Znala sam zvati mamu, koja je trebala samo prijeći cestu jer trebam oprati kosu, a on je vršitao zbog zubića, grčeva. Imala sam dadilju, a suprug je dolazio kući svaka tri mjeseca. Ako si tri dana s djetetom koje vrišti, neuračunljiv si. Bio je rusvaj, ali znala sam da će proći – prisjeća se Meri. Aleksandra je rađala 15 sati u zagrebačkoj bolnici. Dali su joj injekciju za opuštanje, no zbog nje je tijekom poroda povraćala i padala u nesvijest. Drugog sina Rija, rodila je s 28 godina u Švedskoj.
– U Švedskoj sam imala svoju sobu, babicu, medicinsku sestru, sendviče za jesti, za piti, a nakon poroda dobila sam šampanjac. Jure (sadašnji partner op.a) spavao je ondje dva dana, a imaju i kantine gdje možeš šetati s bebom – kaže Meri i dodaje kako je riječ o državnoj, a ne privatnoj bolnici.
RIO PLAČE, A VIJETNAMKA SMIRENO RADI
Na sjeveru Europe trudnice su kraljice. U Švedskoj ju je porodila babica, a ne liječnik. Savjetovala joj je rađanje u mraku kako bi se opustila.
– Ugasila je svjetlo i ponudili su mi stolčić za rađanje. U dva tiska rodila sam Rija – govori Meri. U Dansku je otišla kada je Aki imao godinu i pol dana. Potom se rodio Rio, a kako ih nije imala kome ostaviti, vodila ih je svuda pa i na nokte.
– Odlazila sam kod Vijetnamaca jer su najbrži i nemaju problem s vrištanjem djeteta – smije se Goldašić.
NA BALKANU, KADA SE NEŠTO DOGODI, ŽENA JE KRIVA
S prvim suprugom ostala je u super odnosu. Ni tada nije imala podršku bližnjih, a da se rastaje znala je samo sestra. Danas Meri ima Juru, bivši novu djevojku i svi se slažu.
– Trebalo je vremena da se to prihvati jer na Balkanu, kada se nešto dogodi, žena je kriva. Kod nas nitko nije bio kriv. Ubacila sam u šestu i fokusirala se na posao – istaknula je. U Danskoj je radila popodne, no kada se rastala iznenadila ju je pomoć šefice i kolegica. Dogovorile su se da će, dok se ne snađe, Meri raditi ujutro kako bi mogla po dijete u vrtić.
– Šefica mi je prvo rekla: Čestitam na razvodu! Kako bi unajmila stan, dignula sam kredit jer sam morala platiti par rata unaprijed, a koštao je 1500 eura. Firma mi je dala popust na namještaj i posudili mi novac, koji sam vraćala u ratama. Nisam imala vremena plakati – objašnjava. Danas je sretna s Jurom, inženjerom strojarstva i dočasnikom u vojsci, no početak nije bio lagan. Odmah mu je rekla da ima dijete, a kada je rekao:
Nije mi bitno hoće li me Aki voljeti nego to da od njega napravim dobrog čovjeka. Hoće li me voljeti, na njemu je! Tada je shvatila da je on taj. Dolazi iz male sredine i nije bilo lako, kaže Meri, reći imam stariju, razvedenu curu s djetetom. Dao je otkaz u vojsci i došao u Dansku, ali je posao dobio posao u Švedskoj.
ŽIVOT SA SVEKRVOM ISPRVA NIJE HTJELA
U Hrvatsku su se vratili kada je Rio imao dvije godine. Žive u kući s Jurinim roditeljima.
– Start je bio loš, ali i to se promijenilo. Ne guramo nos u druge živote. Iako smo različiti, dobro funkcioniramo – kaže Meri. Isprva se protivila ideji da žive u kući, ali nisu imali novca i to je bila jedina opcija. Najveća sreća su joj sinovi. Uči ih samostalnosti jer ne želi od njih napraviti ‘invalide’.
– Ne želim sinove koji su neuredni i ne znaju napraviti za jesti. Ako je u sobi nered, odmah se ide slagati. Svako jutro spremaju krevet, tanjur nakon obroka ide u sudoper. Kupim jagode, ostavim Akiju nož i reži – ponosna je na sina.
BACALI SU MU RUBIKOVU KOCKU NA GLAVU
S njima nema problema, ali imala je s Akijevom školom jer ga je maltretirao stariji dječak.
– Trajalo je godinu dana. Sin je seoskog baje i s njim roditelji nisu razgovarali. Škola nije ništa riješila, a triger je bio kada su mi rekli da bi trebala poraditi na tome da se Aki ne povlači u sebe. Dijete, koje je otvoreno, žali se na bol u trbuhu i ne želi ići u školu, a vi ste sve napravili kako treba? Onda neće smetati ako odem na socijalnu službu – pitala ih je. To je i napravila. Na četiri stranice opisala je sve pa i razbijanje Rubikove kocke od glavu.
– Najgore je kada se iz civilizacije spuštaš na ovaj nivo. Otišla sam i do roditelja. Rekla sam im kako ću ih tužiti tako da će morati prodati kuću, njivu, sve. Tražila sam samo da prestane maltretiranje. Nakon toga sve je stalo. Ne dam da mi diraju djecu jer nisam ih rodila da bi ih netko maltretirao – odrješita je. Svjesna je da osoblje u školi nema ovlasti, neki roditelji ne surađuju, a sustav ne prati situacije.
– Plaće su u školama loše. Zašto bi se netko zamarao s ludim roditeljima. Jedna učiteljica mi je ispričala kako je njenoj kolegici ispred kuće s puškom stajao otac jednog učenika. Za tu plaću ne bi stavljala glavu u torbu – kaže.
SINOVE NE OBJAVLJUJE ZBOG PEDOFILA
Iako zarađuje na društvenim mrežama, djeci kontrolira sadržaj. Ne objavljuje ih jer se boji pedofila i jer to loše utječe na mentalno zdravlje. Meri Goldašić je učeči iz iskustva i grešaka postala jaka osoba.
– Djeca koja nisu imala sretno djetinjstvo, najčešće postaju osobe kojima bi otrčali u toj situaciji i u tome sam se pronašla. Radije ću ostati gladna, žedna i biti sa svojom djecom nego birati materijalno i ne biti s njima – zaključila je Meri.
