Gripa ga je ove godine ‘pregazila kao plitak potok’. A još do nedavno nije mu bilo ništa ljepše, nego ostati doma zbog bolesti. Ili u podne žicati učiteljicu da zove mamu kako bi došla po njega u školu. Jer je razbio zub, boli ga glava, trbuh, uho, a znamo da se raznorazne boljke najčešće javljaju u četvrtak navečer ili petak ujutro. Pa zašto i on ne bi spojio casual Friday s vikendom? Ako ide u državnu školu, to valjda znači da su pravila ista kao da radi u državnoj upravi. Shvatio je mali, a nije ni svjestan, kako sistem funkcionira. No svemu jednom dođe kraj. Prije 20-ak dana sjedimo nas dvoje u sobi. Četvrtak na petak. Naravno! Kad evo njega s tužnim srnećim pogledom.

‘MAMA, VOLIM TE’ – TAKO POČINJE SVAKA MOLBA

ON: Mama, znaš da ja tebe volim najviše!
JA: I ja tebe (mislim si kako baca iste fore, sigurno nešto hoće, ali sladak je kad nešto žica)
ON: Postoji li šansa da sutra ne idem u školu?
JA: Zašto? Nisi bolestan, a i praznici su za dva tjedna tako da izdrži.
ON: Ja bih htio biti bolestan jer bih onda bio tri dana doma.
JA: Ne govori gluposti i pazi što želiš jer bi ti se moglo ostvariti. Ali puno gore…

I tako se svemir pobrinuo za novu životnu lekciju. Nije prošlo ni par dana, polovicu njegova razreda, ‘pokosila’ je gripa. Moja Raketa, da kucnem u milijune drveća, rijetko je bolestan. Tu i tamo neka upala uha, viroza, prehlada, upaljeno grlo i peta, šesta dječja bolest ili kako se već zove. Ta je bila najgora – visoka temperatura, povraćanje, proljev i osip, a on tek napunio godinu dana. To je bila strava i užas, ali preživjeli smo. Kako drugi roditelji svako toliko hodočaste po bolnicama, mi smo Klaićevu vidjeli valjda tri puta. 

Četiri dana temperature bilo je dovoljno da shvati kako mora paziti što želi (Foto: Envato Elements)
LEŽANJE GA JE ‘UBILO U POJAM’

Ipak, ovaj put malac se malo zeznuo. Nedjelja, uoči predzadnjeg tjedna škole, započela je temperaturom. Prvo je imao malu pa malo veću, bio je sretan jer ne ide u školu, a onda je skočila na 40. Kašljao je kao okorjeli pušač i samo ležao. On, Raketa, koji i kada je bolestan divlja na najjače, bio je neprimjetan. Nije mogao slagati ni legiće. Temperatura je ‘skakala’ do 41, a liječnik je rekao uzmite ibuprofen, neka pije čaj i obavezno mora mirovati. Tako su uz malo sati spavanja izgledala naša četiri dana pakla. Taman je skineš, ne stigne proći ni osam sati, evo je opet. Nije više mogao sjediti, jeo je kao ptičica i samo govorio: Meni je dosadnooooo…Hoću u školu! 

Brojao je sate kada će se vidjeti s prijateljima jer bolest ipak nije tako fora (Foto: Envato Elements)
GOVORILA NJEMU ILI KAMENU – BILO JE SVEJEDNO

JA: Ozbiljno? Sjećaš se što si nedavno rekao kada si htio markirati petak?
ON: Sjećam. Ne mogu više biti doma. Hoću u školu. Ova gripa je baš nekako teška.
JA: Kako to? Pa to ti je bila glavna fora, a govorila sam ti da ne izgovaraš takve riječi.
ON: Nisam znao koliko teško možeš biti bolestan. Htio sam da me samo boli trbuh.
JA: E, vidiš! Uvijek ti se vrati gore i zato nikad više ne izgovaraj ovakve gluposti!
ON: Nikada više neću reći da želim biti bolestan. (uz veliki zagrljaj)

Nije ni prvi ni zadnji koji ne želi poslušati starije. Nismo ni mi. Zato jer on zna bolje. Kao što smo mi znali. Svaki pokušaj da mu nešto objasniš, uvik je kontra. Kao da pričaš kamenu. Uzalud. Sve mu je bilo super zabavno dok mu se nije ispunila želja. A nije je tako zamišljao. Shvatio je da blebetanje o tome kako želi biti bolestan ima i posljedice. Prva gripa odmah mu je ‘pokazala’ kako to izgleda. Srećom, nije ‘zablistala’ u punom sjaju jer znamo kako uvijek može biti gore. Gripa s poukom je ono što mu je očito trebalo jer neki vole učiti na teži način. Znam kako mu je jer i ja sam tako 🙂