Ne želi čitati i pisati, to mu neće trebati, objasnila mi je moja SuperRaketa zašto je to nebitno? E, dragi moj dječače, bez pisanja i čitanja nećeš moći ni ulice čistiti (uz dužno poštovanje svim djelatnicima Čistoće) tako da nema ‘ne želim’ – moraš! Odradili smo otpor prema tjelesnom, super si u matematici i prirodi, nisi konfliktan, samo se malo previše zaj…., brzo kopčaš, ali gdje baš hrvatski da toliko zapinje?
POLAZIM LI PREVIŠE OD SEBE?
Jedna sam od onih koja je u osnovnu školu krenula sa 6 godina i 3 mjeseca. Znala sam super čitati i malo manje pisati. Ne znam kako se dogodio taj klik u glavi, ali kako su mi rekli roditelji, puno sam čitala. Stalno. Sjećam se samo kako mi je bilo stravično dosadno na satu hrvatskog jezika. Nije da se hvalim, ali moram priznati da sam bila talent za slova. Isto toliko sam bila antitalent za brojke jer matematiku sam zamrzila odmah. Ta ‘ljubav’ trajala je sve do fakulteta kada sam upisala onaj, koji nije imao matematiku. To je bilo jedino pravilo. Ne znam, možda polazim previše od sebe jer nismo svi isti? Ali opet, kako misliš ne želim čitati i pisati?
NE SMETA MI ŠTO ME ZOVU ‘NAZI GRAMMAR’
I eto dobijem sina, koji je srećom lumen za brojke na tatu, ali ne i za hrvatski jezik. Ne želi čitati i pisati, a bez toga je ništa. Radeći u medijima gotovo 20 godina nagledala sam se svih mogućih jezičnih konstrukcija, krivih zareza, nepoznavanje malog i velikog slova, č,ć/ije,je kao najveća boljka većine… Strašno i prestrašno! Zato me danas zovu ‘nazi grammar’. Jesam, priznajem, jer svaka osoba MORA biti pismena. MORA poznavati osnove gramatike i jezika. Ne mora pisati krasopis, ali MORA znati pravilno gramatički pisati i čitati. I od toga neću odustati.
- MAMA DRAMA: PRETJERUJU LI RODITELJI KADA PRVAŠIĆE UPISUJU NA AKTIVNOSTI?
- MAMA DRAMA: SUPERRAKETA SE NE STRESIRA, A JA SAM NA RUBU ŽIVOTA
DA JE NEPISMEN I IZGLEDA KAO BRAD, NO WAY
Toliko mi nije dobro kada vidim da netko napiše ‘biti će’, ‘kuča’ ili ‘djete’, odmah mi pada roleta na oči. Čak i kada sam bila mlađa, nepismeni frajer, da je izgledao kao Brad Pitt u Oceansima (op.a tamo mi je bio najzgodniji ikad), ne bi imao šanse. To mi je totalni turn off! I tako je moj mali zaključio da ne želi čitati i pisati pa smo ga stisnuli. Pisanje je postalo bolje, ali čitanje je ponekad smijeh, a ponekad bih čupala kosu s glave…
GLEDA, RASTAVLJA, RAZMIŠLJA…
Ja: Što ovdje piše, koja su slova?
On: N E M A
Ja: I kako to čitamo?
On: Nema (do nedavno i to je bio problem)
Četiri slova je svladao, ali idemo na pet
Ja: Što ovdje piše?
On: N E M A M
Ja: I kako to čitaš? Pogledaj riječ prije i imaš još jedno slovo
On: Gleda, rastavlja na slogove, ponavlja stotinu puta i ne zna. Ne zna
Ja: Kako ne znaš, imaš gore nema i još dodaš slovo m – što je to onda?
On: Nemaš? Nemamo? Ne znam
BEZ PISANJA I ČITANJA NE MOŽEŠ NIŠTA
Malo sam se zabrinula jer ne kužim kako on ne kuži da na NEMA dodaš M i to je NEMAM. Učiteljice me uvjeravaju da je to OK, krenuo je na produžnu iz hrvatskog i pomalo napreduje. Više u pisanju jer je do nedavno i rečenice pisao bez razmaka. Samo idu slova kao brdo lokomotiva. 🙂 Sad je shvatio razmak, ali čitanje ide sporo. Pritom još i kad pročita, ne razumije pročitano. Nisam jedna od onih koja, kada je o školi riječ, pretjerano drami, ali na hrvatski pravopis i gramatiku sam jako osjetljiva. To je temelj. Bez pisanja i čitanja ne možeš ništa. Možeš postojati, ali neće dugo potrajati.
NEĆEŠ ČITATI, NEGO ‘PJEVATI ČITANJE’
Sjećam se rezultata s testiranja za prvi razred, kako su pisali mediji, kada su klinci na papiru prstima povećavali nacrtanu sliku kao fotografiju na mobitelu?! Ne znam kako vama, ali meni je to horor. Još kako današnje generacije pišu u skraćenicama, uskoro ćemo komunicirati crtežima na špilji. Emotikoni su dobra priprema za to. I eto, on je kao pripadnik generacije Alfa zaključio sa sedam godina da ne mora znati čitati i pisati.
Ako može izrecitirati pola Sonic crtića onda će isto tako, ne čitati, nego ‘pjevati čitanje’! Sorry mali, ali ovo ćeš morati bez prava na pomilovanje 🙂
