Hrvoje Šalković u misiji života – tako bi se ‘long story short’ opisala njegova avantura na Antarktiku. Hrvatski pisac jedan je od sretnika, koji je tamo zakoračio prije 14 godina, kada su rijetki mogli sletjeti na najosamljeniji kontinent. Tako je postao četvrti Hrvat ondje nakon Stipe Božića, njegovog snimatelja i poznatog kvizomana Roberta Pauletića.
ZBOG ČEGA JE STIPE BOŽIĆ POBJEGAO?
– S obzirom da smo Stipe, Robi i ja bili prvi Hrvati na svih sedam kontinenata dogovorili smo se da ćemo istetovirati broj sedam. Našli smo se u Splitu u tatoo studiju, napravili predložak i Robi ga je tetovirao na vrat, ja na ruku, a Stipe je skočio nešto obaviti i nikada se nije vratio – govori kroz smijeh Hrvoje. Ovaj rođeni Zagrepčanin tada je putovao avionom jer masovne turističke ture brodom pojavile su se kasnije. Kako bi ostvario životnu želju nekoliko je puta pokušavao stići tamo jer odustajanje nije bila opcija.
JEDNOM OD TRI POKUŠAJA ‘PRESUDIO’ JE POTRES
– Najbitnije je dovući se do Santiaga, glavnog grada Čilea. Od tamo se pet sati leti za Punta Arenas na jug Patagonije. Uspio sam iz trećeg puta. Prvi put sam stigao u Punta Arenas nepripremljen. Znao sam da od tamo mogu hvatati avion za Antarktiku, ali sam to tretirao kao da ‘lovim’ tramvaj za Črnomerec. Ništa nisam bukirao unaprijed i shvatio sam da sam zakasnio tjedan dana jer je počela zimska sezona. Drugi put sam bio pametniji, platio sam unaprijed, doletio do Santiaga i dok sam čekao avion za Antarktiku otišao sam do Uskršnjeg otoka. Tada je drmnuo strašan potres od skoro osmice, razvalio je aerodrom u Santiagu pa su svi letovi bili otkazani. Godinu dana kasnije, iz trećeg pokušaja, ukrcao sam se na avion za Antarktiku – prisjeća se avanture života.
AVION JE PROPADAO PO 50 METARA
Ali prvo su sletjeli po gorivo u Puerto Williams, najjužniji grad na svijetu.
– Kad vam Argentinci kažu da je najjužniji grad na svijetu Ushuaia, lažu, jer to je Puerto Williams s čileanske strane. Od tamo smo poletjeli na jug, nisko preko Cape Horna što je ludilo iskustvo. Tri sata vožnje prošlo je uz luđačke vjetrove i propadanje aviona od valjda 50 metara – govori Hrvoje Šalković.
U avionu nije bio sam jer osim čileanskog pilota i kopilota bila su tri Rusa, Japanac i Kinez. Putovanje i boravak na Antarktici trajao je samo taj dan. Na kontinent su stigli u 8 sati, a već oko 17 sati vraćali su se natrag.
NOĆENJE ZA 10.000 EURA? NE, HVALA!
– Na Antarktici smo proveli oko deset sati. Za mene je to bilo deset najposebnijih i najljepših sati u životu. Put od Punta Arenas do Antarktike i natrag tada sam platio 17.000 kuna. U to nije uključeno putovanje do Čilea. U moje vrijeme postajala je mogućnost noćenja u nekom igluu pokraj vojne baze, ali to je koštalo 10.000 eura i bilo je van mojih budžeta. Otprilike, kao da danas košta 25.000 eura. Previše za jednu noć – kaže Hrvoje.
U tih 10 sati na Antarktici bili su i u području vojnih baza. Najprije su obišli čileansku, rusku pa južno korejsku. Svi su bili ljubazni, kuhali su im čaj i hranili ih. Zanimljivo je da na Antarktici nema računanja vremena. Južni pol je relativno blizu i nema vremenskih zona. Zato je dogovor da svaka baza mjeri vrijeme po matičnoj državi.
- ‘TALIBANI GA UGOSTILI, UŠAO JE U HRAM PUN ZMIJA, A ŽIVOT PALESTINACA GA JE ZGROZIO’
- RADIO JE NA FLORIDI I PJEVAO S ĆETKOVIĆEM: DINO MARTINOVIĆ IMA NOVI SINGL
LEDENI VJETAR PAMTIT ĆE DOK JE ŽIV
– Tako sam kod Rusa pio jutarnji čaj, a onda sam pola sata kasnije i kilometar dalje kod Koreanaca večerao – smije se Hrvoje Šalković. Što se tiče temperature super je bilo u zavjetrini na -2 ili -3 stupnja, ali kada izađeš na vjetrometrinu, ‘umreš od hladnoće’.
– Doživio sam takvo ludilo ledenog vjetra da ću pamtiti dok sam živ. S takvim vjetrom temperatura je išla valjda u minus milijun. Strašno! – prepričava doživljaj esktremnih vremenskih uvjeta. Iako neki preferiraju kupanje u ledenom moru u ovome se rijetki usude. Ipak, Hrvoje je upoznao dva čileanska ronioca. Tamo zarađuju na podvodnim zavarivanjima i održavanjima odjeveni u posebna odijela.
– Isto tako vidiš i životinje. Morskih lakova ima koliko hoćeš, ali im se ne približavaš. Zato sam šetao pored jata pingvina, koji počnu bježati kad im priđeš na manje od pet metara. Fora su – kaže ovaj svjetski putnik.
A IZNAD BAZE – CRKVA
Osim prirodnih ljepota i obilazak baza, zaljeva, uvala ne očekuješ da ćeš ondje vidjeti najluđu stvar. Tako je Hrvoje posjetio pravoslavnu crkvu iznad ruske baze.
– Upoznao sam popa, koji živi tamo. U obilasku nam je pomogao poznati čileanski istraživač, koji ondje živi, ali zaboravio sam mu ime. Čim sam rekao da sam iz Hrvatske, pitao me za Stipu Božića. Ipak, taj mi se bradonja zamjerio. U čileanskoj sam bazi kupio razglednice jer ima pošta, koju bradonja vodi. Ispisao sam razglednice, kupio marke, dao mu stotinu dolara za poštarinu, ali nikad nisu stigle – prepričava Hrvoje.
ANTARKTIKA POSTAJE ‘DISNEYLAND ZA ODRASLE’
Putovati je počeo prije 30 godina kada još nije bilo toliko turista. Na Galapagosu je bio s njih stotinjak, a s njih sedam bio je u Myanmaru u gradu Mandalay, na mostu U-Ban. Također, u Boliviji je u nekim mjestima prije 20 godina bio jedini gringo, koji je te godine zalutao u grad. Danas se povijest ponavlja s Antarktikom, koja polako postaje ‘Disneyland za odrasle’, ali i bogate. U ponudi jedne turističke agencije u Zagrebu, put za Antarktiku od 22 dana na popustu je 8.260 eura.
– Bio sam na vrijeme i na Antraktici. Velika bjelina, samoća, otuđenje… a što ćeš danas? Pristane kruzer i 3000 turista iskrca se na led, prde, smrde, nije to više to. Sve ćemo uništiti masovnim turizmom, globalnim zatopljenjem i oružjem masovnog uništenja. Samo da moj sin proživi život i njegova djeca poslije njega. Nakon toga će sve ionako otići u milu mater – iskreno će Hrvoje Šalković.
ČESTO PUTUJE I SA SINOM
Unatoč svemu na Antarktiku bi opet otišao, no strah ga je da to ne bi bilo to.
– To je definitivno highlight moje putničke karijere jer ništa luđe, ljepše i posebnije nisam vidio. Zvuči kao klišej, ali ta bjelina i samoća obrnu čovjeku mozak – smatra. Ljubav prema putovanjima prenio je i na sina Marata Ivana.
– Najsretniji trenutak u životu je rođenje sina, ali najsretniji dan u životu je kad sam bio na Antarktici – iskreno kaže. Do sada je sina Marata vodio u 14 država, no do veljače bi trebali, kaže, posjetiti još četiri.
NEDAVNO JE OBJAVIO 13. KNJIGU ‘BABIĆI’
Kako se ne bi samo prisjećali putovanja, Hrvoje Šalković može se pohvaliti kako je nedavno imao promociju svoje 13. knjige ‘Babići’. Riječ je o dva brata imigranta, kojima je baka ostavila nasljedstvo pa se vraćaju iz Amsterdama u Zagreb na ostavinsku raspravu. No zakomplicirala je stvari i postavila uvjete, koje moraju ispuniti.
– To je neki kostur radnje, ali roman se bavi imigrantima, nama Hrvatima kao imigrantima i našom percepcijom o imigrantima, koji utočište nađu u Hrvatskoj. To su teme koje me žuljaju – zaključio je jedan od naših najpoznatijih svjetskih putnika..
